Svi učenici škole imali su priliku poslušati psihoedukativno predavanje pedagoginje škole pod nazivom: Odnos prema hrani i prema sebi. 

Kada razgovaramo o hrani, često zapravo pričamo o emocijama (kojih smo “gladni” ili kojih nam je previše.)

Upravo je populacija učenika srednje škole najrizičnija skupina potencijalnog razvoja poremećaja prehrane. Kroz hranu često, možda i nesvjesno kontroliramo stvari koje u stvarnom životu ne možemo. 

Pričali smo o najpoznatijim poremećajima prehrane (anorexiji, bulimiji, poremećajima nekontroliranog jedenja) ali i o stereotipima da dečki ne mogu imati poremećaje prehrane. Danas je sve poznatija i manoreksija (muška anoreksija), kao i ortoreksija – usmjerenost na brojanje kalorija i opterećenost zdravom prehranom. 

Rizični faktori koji utječu na razvoj poremećaja prehrane mogu biti: spol, rizični faktori u obitelji, psihološki faktori i sociološki faktori, nezdravi perfekcionizam čak i atletski status (jer je dokazano da su sportaši često pod pritiskom i razvojem utjecaja poremećaja prehrane. 

Zanimljiv je podatak da danas na svijetu ima više pretile nego gladne djece kao i činjenica da se poremećaji prehrane javljaju samo u razvijenim zemljama. 

Kada pričamo o poremećajima prehrane – često pričamo o boli, kontroli i preživljavanju. 

Danas su poremećaji prehrane najsloženi suvremeni psihološki poremećaji koji često dugo traju. No važno je znati da su to stvarne ali i izlječive bolesti! 

Važno je znati da imaš pravo na emocije i da je osoba od povjerenja nezamjenjiva podrška u ovom procesu. Nisi sam/sama! 

Ako poznaješ nekoga tko se bori s poremećajima prehrane – nikada mu nemoj reći iduće: 

1. Samo počni jesi normalno. 

2. Ne izgledaš bolesno. 

3. Zašto to radiš sebi? 

4. Samo jedi više ili manje. 

5. Izgledaš bolje. 

Umjesto toga, reci iduće:

1. Tu sam za tebe. 

2. Brinem se za tebe. 

3. Kako se stvarno osjećaš? 

BEA/ Centar za poremećaj hranjenja: