Vizija i ciljevi

Misija EDukOS Gimnazije

Kroz 15+ godina iskustva u EDukOS Centru znanja razvijamo jedinstveni obrazovni sustav koji mijenja standarde. Na temelju tog sustava izgradili smo privatnu srednju školu s pravom javnosti, koja nosi naš inovativni pristup i vrijednosti. Naš poseban mentalitet i predanost izvrsnosti čine nas prepoznatljivima i različitima u obrazovnom sustavu.”.

Ovakav princip obrazovanja je jedinstven u državi, a taj nas mentalitet i pristup obrazovanju čini drugačijima jer je po mnogočemu neshvatljiv mnogima u obrazovnom sustavu.

Fokus je na kvalitetnu znanju – nastavu provodi kvalitetan nastavni kadar koji utvrđuje dobre temelje među našim učenicima te prethodno detektirati i kontinuirano pokušati nadomjestiti nedostatke dotad stečenog znanja. Radimo se na konkretnom jačanju općeg znanja i osnaživanju važnosti obiteljskog zajedništva te na usađivanju čvrstih temelja discipline, otkrivanju vještina i talenata. Učenika se usmjerava na daljnji izbor školovanja, tj. u završnim godinama pomaže mu se u izboru budućeg zanimanja, potiče ga se na usvajanje vještina akademskog načina rada, razvijanje discipline i radnih navika, mentalne higijene, upravljanje emocijama te razvoj kritičkog razmišljanja. Osnažujemo svijest samoaktualizacije i radimo na izgradnji identiteta razreda i škole.

Ciljevi EDukOS Gimnazije

Želimo mentalitet EDukOS-a ugraditi u sve ono što je dobro u javnom školstvu te poboljšati ono što je njegova slabost.

Glavni i jedini kriterij za dobar rad trebao bi biti rast u znanju naših učenika.

Kada pogledamo unazad 15+ godina što se sve ostvarivalo našim radom, upravo to i jest naš jedini kriterij. Naučili smo biti zanimljivi, interaktivni, brzi, djelotvorni. Sada to isto implementiramo u našu srednju školu.

Bitna razlika između nas i drugih škola jest ta da u mi jasno ograničavamo količinu rada koju naš učenik radi samostalno kod kuće. Odnosno, jasno definiramo količinu vremenskog opterećenja (prosječno tjedno) koju na osnovi satnice određeni predmet može zahtijevati od učenika.

Učenik ne bi trebao prosječno dnevno trošiti kod kuće više od dva sata na zadaću i učenje.

Ako učenik provede u učionici prosječno 30 punih sati tjedno, tada bi njegovo opterećenje u dodatnom radu moralo biti 10 punih sati tjedno (dnevno dva puna sata).

Na taj način definiramo koju količinu obavezne zadaće ili dodatnog rada nastavnik može zahtijevati od svojih učenika. Također, definiramo prioritete u našoj školi, odnosno koji će predmeti imati prioritet kod raspoređivanja samostalnoga učeničkog rada kod kuće, a koji neće. Ono što se najviše zamjera jakim gimnazijama jest upravo to da svi smatraju kako je njihov predmet najvažniji. Tu bismo jasno razgraničili da određeni predmeti imaju prioritet, a određeni ne i, u skladu s tim, definiramo da iz određenih predmeta neće smjeti biti obvezne zadaće (nego samo neobvezan učenički rad).

Želimo postići da učenik može i želi slušati svih 45 minuta na svakome nastavnom satu.

U javnom je školstvu često prisutno to da učenik na nastavi ne pazi, da je odsutan, itd. Razumijevajući ovaj problem, pomno smo birali nastavnike koji će u svojih 45 minuta u učionici postići da ih učenik može i želi slušati svih 45 minuta. Takvim pristupom i odnosom prema nastavnom gradivu izbjegavamo da dijete zamrzi neki predmet ili da ga na nastavi ne može svladati. Zbog toga smatramo kako je uz ovakav rad prirodno da kod naših učenika neće biti potrebe za plaćanjem instrukcija i priprema za državnu maturu.

Nastava će biti organizirana u blokovima. Kako funkcioniraju blokovi?

Izuzevši predmete koji zahtijevaju kontinuitet poput Hrvatskog jezika, Matematike, stranoga jezika, Latinskog jezika, Tjelesne i zdravstvene kulture te pojedinih predmeta važnih za određenu školu kao što je, na primjer, fizika u prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji, ostali se predmeti, koji inače imaju dva sata tjedno, ne rade 35 tjedana, već dva puta po osam do devet tjedana. Prvi blok pripada u prvo polugodište, a drugi slijedi u drugom i pritom, kada ste u bloku, nemate, na primjer, dva sata, već četiri sata toga predmeta tjedno. To znači i da ne završavaju svi predmeti u isto vrijeme pa nema uobičajene učeničke panike na kraju godine.

Želimo bolje provesti integriranu nastavu.

S obzirom na to da težimo tome da se naši predavači međusobno druže, stvaramo ozračje u kojemu se npr. nastavnik matematike savjetuje s kolegom iz fizike da mu da deset zadataka iz fizike u kojima se rabi cjelina koju trenutno obrađuje iz Matematike. Na ovaj način uspješno 2 godine postojanja škole povezujemo različite predmete i cjeline. Povijest i engleski, tjelesni i hrvatski, obilježavanje međunarodnih dana s likovnim, vjeronaukom, matematikom… Ispreplitanje cjelina dovodi do toga da gradivo, koje se stalno ponavlja, učenici jako dobro znaju nakon završetka srednje škole.

Tehnologiju želimo rabiti gdje god ona može poboljšati rad i usvajanje gradiva, ali nećemo dopustiti da njezina upotreba ode na negativnu stranu.

Glavna svrha naše škole je dati što više znanja našim učenicima i potaknuti ih na izvrsnost prema vlastitim interesima i talentima. Predavači dobro rukuju tehnologijom i obučeni su da sve što je od nje korisno i dobro rabe i u svojoj nastavi. Nije svejedno ako učenik korištenjem tehnologije brzo i djelotvorno dobije osjećaj što zapravo uči jer mu je nastavnik opipljivo putem nekog videa ili računalnog prikaza dočarao ono za što bi se inače na „zelenoj ploči“ učenik uglavnom gubio u nemogućnosti shvaćanja što to nastavnici zapravo govore, jer tehnologija brzo i djelotvorno dočara neke stvari koje bi se inače svodile na daleke i apstraktne.

Ipak, ne mislimo da trebamo podlijegati određenim „modernim načinima učenja“ koji su zapravo samo trenutno aktualni oblici i privremeno zanimljivi učenicima (jer su novi), a zapravo vrlo malo doprinose usvajanju gradiva. Zbog toga smo u našoj školi od tehnologije i modernih oblika učenja uzeli samo ono što doprinosi usvajanju znanja, ali što ne smanjuje količinu naučenoga ili obrađenog. Tu konkretno mislimo na to da tehnologiju trebamo i dalje rabiti tamo gdje je korisna: animacije, prezentacije, videoisječci, a tu ubrajamo i općenitu upotrebu projektora tijekom nastave, zatim kvizovi, videolekcije u sklopu zadaća, računalo koje zamjenjuje šablonske izračune tamo gdje nisu nužni. Sve što je od tehnologije korisno i dobro za usvajanje znanja treba zadržati, ali ne treba dopustiti da njezina upotreba ode na negativnu stranu.

Detektirali smo najčešće probleme javnog sustava koje bismo htjeli izbjeći:

Naši su ciljevi ostvariti školu koja ima:

Od čega kao škola ne odstupamo?