Vizija i ciljevi

Misija EDukOS Gimnazije

Želimo pretočiti u srednju školu ono što 13 godina stvaramo u EDukOS-u.

Tijekom toga razdoblja razvili smo sustav koji je jedinstven u državi i upravo na tome temelju želimo izgraditi srednju školu. To je izvor odakle dolazi ideja privatne srednje škole EDukOS. Taj nas mentalitet čini posebnima, mentalitet koji je po mnogočemu neshvatljiv mnogima u obrazovnom sustavu.

Fokus je na kvalitetnu znanju – nastavu će provoditi kvalitetan nastavni kadar koji će utvrditi dobre temelje među našim učenicima te prethodno detektirati i kontinuirano pokušati nadomjestiti nedostatke dotad stečenog znanja. Radit će se na konkretnom jačanju općeg znanja i osnaživanju važnosti obiteljskog zajedništva te na usađivanju čvrstih temelja discipline, otkrivanju vještina i talenata. Učenika će se usmjeravati na daljnji izbor školovanja, tj. pomagat će mu se u izboru budućeg zanimanja, poticat će se usvajanje vještina akademskog načina rada, razvijanje discipline i radnih navika, mentalne higijene, upravljanje emocijama te razvoj kritičkog razmišljanja. Osnaživat će se svijest samoaktualizacije, izgradnja identiteta razreda i škole.

Ciljevi EDukOS Gimnazije

Želimo mentalitet EDukOS-a ugraditi u sve ono što je dobro u javnom školstvu te poboljšati ono što je njegova slabost.

Glavni i jedini kriterij za dobar rad trebao bi biti rast u znanju naših učenika.

Kada pogledamo unazad 12 godina što se sve ostvarivalo našim radom, upravo to i jest naš jedini kriterij. Naučili smo biti zanimljivi, interaktivni, brzi, djelotvorni. Sada to isto želimo implementirati u našu srednju školu.

Bitna razlika između škole i tečajeva jest ta da bismo u našoj školi jasno ograničili količinu rada koju naš učenik radi samostalno kod kuće. Zbog toga bi se po pitanju učeničkog rada kod kuće jasno definirala količina vremenskog opterećenja (prosječno tjedno) koju na osnovi satnice određeni predmet može zahtijevati od učenika.

Učenik ne bi trebao prosječno dnevno trošiti kod kuće više od dva sata na zadaću i učenje.

Ako učenik provede u učionici prosječno 30 punih sati tjedno, tada bi njegovo opterećenje u dodatnom radu moralo biti 10 punih sati tjedno (dnevno dva puna sata).

Na taj bismo način definirali koju količinu obavezne zadaće ili dodatnog rada nastavnik može zahtijevati od svojih učenika. Također bismo definirali prioritete u našoj školi, odnosno koji će predmeti imati prioritet kod raspoređivanja samostalnoga učeničkog rada kod kuće, a koji neće. Ono što se najviše zamjera jakim gimnazijama jest upravo to da svi smatraju kako je njihov predmet najvažniji. Tu bismo jasno razgraničili da određeni predmeti imaju prioritet, a određeni ne i, u skladu s tim, definirali bismo da iz određenih predmeta neće smjeti biti obvezne zadaće (nego samo neobvezan učenički rad).

Želimo postići da učenik može i želi slušati svih 45 minuta na svakome nastavnom satu.

U javnom je školstvu često prisutno to da učenik na nastavi ne pazi, da je odsutan itd. To si u ovih 12 godina na našim tečajevima nikada nismo dopuštali pa nećemo ni u našoj školi. Zašto? Zato što imamo vrhunske predavače koji će u svojih 45 minuta u učionici postići da ih učenik može i želi slušati svih 45 minuta. Takvim pristupom i odnosom prema nastavnom gradivu izbjegavamo da dijete zamrzi neki predmet ili da ga na nastavi ne može svladati. Zbog toga smatramo kako je uz ovakav rad prirodno da kod naših učenika neće biti potrebe za plaćanjem instrukcija i priprema za državnu maturu.

Nastava će biti organizirana u blokovima. Kako funkcioniraju blokovi?

Izuzevši predmete koji zahtijevaju kontinuitet poput Hrvatskog jezika, Matematike, stranoga jezika, Latinskog jezika, Tjelesne i zdravstvene kulture te pojedinih predmeta važnih za određenu školu kao što je, naprimjer, fizika u prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji, ostali se predmeti, koji inače imaju dva sata tjedno, ne rade 35 tjedana, već dva puta po osam do devet tjedana. Prvi blok spada u prvo polugodište, a drugi slijedi u drugom i pritom, kada ste u bloku, nemate, naprimjer, dva sata, već četiri sata toga predmeta tjedno. To znači i da ne završavaju svi predmeti u isto vrijeme pa nema uobičajene učeničke panike na kraju godine.

Želimo bolje provesti integriranu nastavu.

Naime, s obzirom na to da ćemo težiti tome da se naši predavači međusobno druže, ideja je stvoriti ozračje u kojem će nastavnik matematike htjeti pitati kolegu iz fizike da mu da deset zadataka iz fizike u kojima se rabi cjelina koju trenutno obrađuje iz Matematike. Tu će na početku sigurno biti nestašluka i potrebe za učenjem kod naših nastavnika, ali kada to zaživi, onda će zaista doći do „ispreplitanja predmeta“ i do toga da učenik zaista neke stvari nauči.

Ispreplitanje cjelina dovode do toga da gradivo, koje se stalno ponavlja, učenici jako dobro znaju nakon završetka srednje škole.

Tehnologiju želimo rabiti gdje god ona može poboljšati rad i usvajanje gradiva, ali nećemo dopustiti da njezina upotreba ode na negativnu stranu.

Glavna svrha naše škole bila bi dati što više znanja našim učenicima. Predavači će dobro baratati tehnologijom i bit će obučeni da sve što je od nje korisno i dobro rabe i u svojoj nastavi. Nije svejedno ako učenik korištenjem tehnologije brzo i djelotvorno dobije osjećaj što zapravo uči jer mu je nastavnik opipljivo putem nekog videa ili računalnog prikaza dočarao ono za što bi se inače na „zelenoj ploči“ učenik uglavnom gubio u nemogućnosti shvaćanja što to nastavnici zapravo govore jer tehnologija brzo i djelotvorno dočara neke stvari koje bi se inače svodile na daleke i apstraktne. Učenik dobije osjećaj da je to što uče ili o čemu govore nešto opipljivo i razumljivo za razliku od standardne nastave gdje bi mnogo toga ostalo u zraku i nejasno.

Ipak, ne mislimo da trebamo podlijegati određenim „modernim načinima učenja“ koji su zapravo samo trenutno aktualni oblici i privremeno zanimljivi učenicima (jer su novi), a zapravo vrlo malo doprinose usvajanju gradiva. Zbog toga bismo u našoj školi od tehnologije i modernih oblika učenja uzeli samo ono što doprinosi usvajanju znanja, ali što ne smanjuje količinu naučenoga ili obrađenog. Tu konkretno mislimo na to da tehnologiju trebamo i dalje rabiti tamo gdje je korisna (animacije, prezentacije, videoisječci, a tu ubrajamo i općenitu upotrebu projektora tijekom nastave, zatim kvizovi, videolekcije u sklopu zadaća, računalo koje zamjenjuje šablonske izračune tamo gdje nisu nužni), no nikako ne bismo htjeli da nam se nastava svodi na „igranje škole“. Sve što je od tehnologije korisno i dobro za usvajanje znanja treba zadržati, ali ne treba dopustiti da njezina upotreba ode na negativnu stranu.

Detektirali smo najčešće probleme javnog sustava koje bismo definitivno htjeli izbjeći:

Naši su ciljevi ostvariti školu u kojoj ćemo imati:

Od čega kao škola ne odstupamo?