Često nismo svjesni kakve blagodati života imamo na dar i to su često stvari koje uzimamo zdravo za gotovo, poput tople vode, spavanja u udobnom krevetu, odabira odjeće koju nosimo, škole koju pohađamo i još mnoštvo drugih. S druge strane, svatko od nas u sebi ima potrebu pomoći drugome u nevolji, ali i uljepšati dane onima kojima je život nije omogućio sve što i sami imamo. U takvim situacijama probudi se želja za odlaskom iz udobnosti vlastitog komfora i potreba življenja kratkotrajnog života u koži onih koji nemaju.
Na nastavi Vjeronauka, nastavnica Karolina Miladinović obrađivala je temu katoličkih misija, odnosno volontiranja i pomoći zajednici, posebice u zemljama Trećeg svijeta.
Naše djelatnice u Africi
Nova iskustva, širenje vidika i potreba za pomoć drugima potaknula je i dvije djelatnice naše škole da stave svoju rutinu na pauzu i upute se put Afrike kako bi okusile život u uvjetima koje za današnje vrijeme ne smatramo humanima.
Naša Katarina Horvat, brand, event i marketing menadžerica škole, odlučila se za odlazak u Afriku još u svojim studentskim danima. Otišla je u Ugandu, točnije u mjesto Bugembe i tamo provela puna dva mjeseca. Prije odlaska, donekle svjesna situacije koja će ju zateći, organizirala je humanitarni koncert u Semeljcima, mjestu odakle dolazi i uspjela skupiti preko 20 000 kuna, koji su tamo pravo bogatstvo. S tim novcima u Bugembeu je bilo moguće djeci kupiti madrace, odjeću i obuću, hranu za čitava 3 mjeseca (za 28 djece), platiti školarine, osigurati školski pribor, kupiti mreže za komarce za sve dječje krevete, odvesti djecu na izlete,… A većina njih je u tom periodu prvi put probala slatkiše ili meso.
Dolaskom u Bugembe pozdravila se s, kako ona kaže “europskim načinom života” i započela je njezina afrička avantura. Iako su temperature bile oko 26 stupnjeva Celzijusa, zbog same klime stvarni osjećaj temperature činio se puno većim. Osim temperature, spavala je u skromnim krevetima, svakodnevno s djecom odlazila po vodu koja je služila za fiziološke potrebe i kupanje, a priznala je i kako se naučila okupati sa samo 8 šalica vode! Takvi životni uvjeti donose različite bolesti, no Katarina je naglasila kako se prije puta morala cijepiti s nekoliko vrsta cjepiva, osim za malariju, koja je svakodnevni neželjeni jackpot za svakog stanovnika Afrike. No, malarija nije jedini problem ovog kraja jer stanovnici nemaju mogućnost opskrbe lijekovima pa ih tako i najmanja viroza može dovesti do smrtnih ishoda.
Iako žive u takvim uvjetima, kod njih nema mjesta suzama, već samo osmijehu! Njihov dan bio je ispunjen smijehom, maženjem, učenjem, razgovorom, igrom i poslom.
Renata Jakovac, djelatnica Centra znanja, provela je vrijeme volontirajući u Beninu u selu Hondji u sirotištu Sv. Ivana Pavla II. za djevojčice. Tijekom dana sudjelovala je u svim aktivnostima sirotišta, od pomoći djeci pri učenju do kuhanja i igranja s djecom. Benin je francuska kolonija pa joj se bilo teže sporazumjeti, no više od riječi, u Africi se sporazumijevate neverbalno – zagrljaljem, osmijehom…
Renata je učenicima ispričala kako se iznenadila i rasplakala vidjevši da djeca među sobom dijele čak i gumene bombone – na dijelove!
Zahvalnost je velika: djeca zahvaljuju za svaki dan, za svaki obrok… Radost koja se širi svakim danom ulazi u svake pore osobe, jer, spram našeg načina života, način na koji Afrikanci doživljavaju svaki dan i trenutak, neusporedivo je drugačiji. Iako je tempo života sporiji, emocije su intenzivnije. Djeca nemaju tehnološke novitete, već obične bilježnice i male pločice s kredom – tako da puno više vremena provode razgovarajući, igrajući se i pjevajući.
To zajedništvo i povezanost koju su doživjele naše Renata i Katarina, uz napunjeno srce emocijama i uz sva doživljena iskustva, poziva ih da ponovno idu i da i dalje ostave svoj trag u mladim životima na drugom kontinentu – a naši su učenici uz brojna pitanja doznali iz prve ruke kako je to biti dijete u Africi.