Veliki dan kada odajemo počast žrtvama Domovinskog rata obilježili smo u nedjelju, 17. studenog, uz prigodne pjesme i molitvu. Svjećice, lampioni i crveni tepih podsjetili su nas na važnost mira i zajedništva u teškim vremenima, a u pozadini se orila dobro poznata “Priča o gradu” Siniše Glavaševića. Lota Gjurinski održala je uvodnu molitvu pod imenom “Studeni”, pjesmu Tina Kolumbića “Vukovar 1991.” recitirale su Katja Perković, Kiana Ljubojević i Karla Skender, Glavaševićevu “Priču o djetinjstvu” Lorena Rimac, a molitvu za kraj izrekla je Lena Markovski. Zatim smo oformili krug u kojemu smo poslali želju za mir, oprost i utjehu prema Vukovaru. Svaka svijeća predstavlja pojedinačnu priču, osjećaj i zajednički napor za izgradnju boljeg društva. Zahvaljujući ovakvim učenicima, čini se da smo na dobrom putu.

“Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.” – Siniša Glavašević.