Sanela Buljan

nastavnica psihologije

1. Najvažnija stvar koju ste naučili tijekom obrazovanja? Na poslu? U životu?

Rekla bih da su najvažnije stvari koje sam naučila rezultat svih mojih iskustava – obrazovnih, poslovnih i životnih. Jedna od najvažnijih stvari koju sam naučila je da se iza svakog čovjeka krije priča te da je važno razumijeti osobu u cjelosti. Naučila sam da smo često sličniji nego što mislimo i da nema osobe koja nema nesigurnosti ili dijelove sebe koji joj se baš i ne sviđaju. Često nam se čini da smo u nečemu sami i da se nitko ne osjeća kao mi. Ukoliko se otvorimo i podijelimo ono što nas muči uvidjet ćemo da nismo jedini, da ima drugih koji nas razumiju i da ne moramo prolaziti sami kroz ono što nam je teško.

2. Koji je vaš cilj u učionici?
Moj cilj je učenicima prenijeti znanja o ljudskoj prirodi, mislima, emocijama i ponašanju. Želim učenike upoznati sa psihologijom, ali i prije svega osvijestiti važnost mentalnog zdravlja. Voljela bih da učionica nije samo mjesto na kojem prenosim teoriju nego i mjesto na kojem će se učenici osjećati sigurno od osude te koje će služiti kao siguran prostor za promišljanje o sebi i svom odnosu sa drugima te iznošenje vlastitog mišljenja.

3. Po čemu je vaša nastava drugačija?
Želja mi je učenicima prenositi informacije na način koji im je blizak i s kojim se mogu povezati. Vjerujem da psihologija postaje još zanimljivija i korisnija kada se razumije kako tu teoriju primijeniti u vlastitom životu te tako pomoći sebi, a potencijalno i drugima. Trudim se da učenici budu aktivni sudionici na nastavi te uvijek pokušavam koristiti stvarne životne primjere i poticati na kritičko razmišljanje i raspravu.

4. Što vam je najveća motivacija u poslu?
Najveća motivacija su mi trenuci u kojima vidim da učenici promišljaju o onome što im prenosim te steknu nove uvide ili shvate kako nešto o čemu pričamo na nastavi mogu primijeniti na sebe i svoj život.

5. Što za vas znači nova dimenzija škole?
Nova dimenzija škole za mene znači školu koja nije usmjerena samo na razvoj akademskih znanja nego i na razvoj emocionalnih i životnih kompetencija. Vidim to kao mjesto u kojem se vodi računa o individualnim karakteristikama učenika te se stvara sigurno mjesto za njihov razvoj. Učenike se pritom poučava i kako kritički razmišljati, pomaže im se da upoznaju sebe kao i da bolje razumiju druge i razviju empatiju.

6. Najdraža knjiga ili film?
Teško mi je izdvojiti samo jednu knjigu, ali bih u top tri izdvojila knjige Gonič zmajeva, Mali princ te Dječak, krtica, lisica i konj. Osim toga volim knjige koje istražuju ljudsku prirodu.

7. Koji biste savjet dali učenicima?
Čak i kada više ne budete morali učiti zbog škole, učite zbog života – o stvarima koje vas zanimaju i koje u vama bude strast. Težite tome da ste bolji nego prethodna verzija sebe, ali ne težite savršenstvu jer ono ne postoji. U svijetu u kojem možete biti bilo što, budite ljubazni i sjetite se da će drugi uvijek pamtiti kako su se osjećali u vašem prisustvu. Vrijednost osobe ne mjeri se ocjenama, puno ste više od toga. Nikada nemojte odustati od sebe.