Ivana Buljubašić
- Što je najvažnije što ste naučili tijekom obrazovanja? Na poslu? U životu?
Najvažnija stvar koju sam naučila tijekom svoga obrazovanja jest kakav nastavnik želim, ali i ne želim biti. Odmalena sam znala da ću se, kada odrastem, baviti poslom kojim se danas bavim pa sam upijala sve što mi se sviđa u radu nastavnika koji su mi predavali, odnosno pamtila sam ono što mi se nikako nije sviđalo kako bih to mogla izbjegavati. Na poslu sam pak naučila da je nastavu jako teško unaprijed planirati, kao, uostalom i život. Uvijek se pojavi netko ili nešto tko sve odvede u sasvim drugome smjeru – i to nije ništa loše! 😊 Dapače, u tome i leži ljepota i ovoga našeg nastavničkog posla, ali i života općenito.
- Koji je vaš cilj u učionici/dvorani?
Moj je cilj u učionici postići da svaki učenik na mome satu sjedi s osmijehom na licu i bez ikakva grča u želudcu. Tek kada to postignemo, prelazimo na sve ostale ciljeve koje, vjerujem imaju gotovo svi nastavnici; voljela bih da moji učenici jednoga dana odrastu u prekrasne mlade ljude koji će biti ponos sebi, svojim roditeljima, ali i svojim nastavnicima. Voljela bih da me pamte kao nekoga tko im je tijekom njihova obrazovanja davao vjetar u leđa, tko ih je bodrio, usmjeravao i oblikovao ih te kao nekoga tko je barem malo utjecao na ono što su postali.
- Po čemu će vaša nastava biti drugačija?
Moja će nastava biti drukčija prvenstveno po tome što svojim učenicima ni u kojem trenutku neću rezati krila, sputavati njihovu maštu i njihovu kreativnost, njihovu logiku i moć opažanja. Želim da moja nastava ne bude suhoparna, već da učenicima dopušta izražavanje vlastitih stavova i mišljenja, da ih potiče na promišljanje i samostalno zaključivanje. Nije bit nastave Hrvatskoga jezika „bubati“ činjenice, poanta je da nas taj predmet prvenstveno uči primjenjivati ono naučeno na naš svakodnevni život.
- Što vam je najveća motivacija u poslu?
Najveća mi je motivacija u poslu uspjeh, a potom i zadovoljstvo učenika. Kao profesoru koji godinama drži pripreme za državnu maturu iz Hrvatskoga jezika nema mi ništa ljepše od trenutka kada mi učenik kojega sam pripremala ponosno javi da je dobio ocjenu koju je priželjkivao te da će upisati fakultet o kojem je sanjao, a isto želim postići i s učenicima čiji ću rast i razvoj pratiti čitavo njihovo srednjoškolsko obrazovanje. Vjerujem kako će mi njihov uspjeh biti čak i veća motivacija da radim na sebi i svojoj nastavi jer nije isto usmjeravati nekoga svega nekoliko mjeseci i pune četiri godine.
- Što za vas znači nova dimenzija škole?
Nova dimenzija škole za mene znači nove izazove u mome rastu i razvoju, kako u profesionalnom smislu tako i u osobnom. Doista smatram izazovnim imati priliku raditi drukčije od onoga kako sam dosada radila, biti u potpunosti slobodna u oblikovanju svojih sati te ne robovati raznoraznim pravilnicima. Mnogima je sve to vjerojatno neshvatljivo, pa čak i utopistički, no treba se voditi time da i školstvo mora napredovati kao što napreduju i razne znanosti. Moderna je nastava budućnost školstva jer je takva nastava prilagođena učenicima, a ne nastavnicima, jer su učenici, u konačnici, razlog zbog kojeg smo mi ovdje. Jednostavno se moramo prilagođavati njima, njihovu načinu života, njihovu poimanju svijeta i njihovim potrebama kako bi oni mogli u potpunosti ostvariti svoje potencijale.
- Najdraža knjiga ili film?
Svi koji me imalo poznaju mislim da bi odmah znali odgovoriti na to pitanje! Za one koji me ne poznaju, riječ je o Malom princu. Knjigu toliko volim da sam ju dosad pročitala preko 50 puta, a ni najnoviji film o njemu nije uopće loš.
- Koji biste savjet dali učenicima?
Moj je savjet učenicima sličan onome koji je dao Antoine de Saint-Exupery u Malome princu, a to je neka nikada ne zaborave biti djeca čak ni kada odrastu! Život je jednostavno ljepši ako u sebi zadržite ono nešto dječje, ako se često smijete i ako u svemu vidite nešto dobro! Osim toga, jedna stara izreka kaže: „Kako zračiš, tako privlačiš!“ I smatram da je u potpunosti točna; u životu je sve onako kako si sami posložite.