Gabrijela Dragičević Anokić

1. Najvažnija stvar koju ste naučili tijekom obrazovanja? Na poslu? U životu?

Čovjek tijekom života stječe iskustvo. Iskustvo kako bolje i efikasnije učiti, kako se nositi s nepredviđenim situacijama, upravljati svojim vremenom i prioritetima. Nekako s tim iskustvom i rastom, smatram da dolazi i do promjene u nama samima. Iskoristit ću biološki izraz, mi evoluiramo i tada nam nešto u što smo ulagali puno energije i želje možda postaje manje bitno, možda i malo dosadno. Smatram da je to normalan dio odrastanja i sazrijevanja i da treba sebi dopustiti promjene u životu, pa čak i one drastičnije ako osjetimo da tapkamo u mjestu i da naše unutarnje „ja“ želi tu promjenu. Ako si uložio vrijeme i trud u nešto to sigurno nikada nije propalo jer te upravo to dovelo do toga da želiš promijeniti svoju stazu hodanja. Tako da smatram da treba biti hrabar, ustrajan  i nikada se ne bojati promjena. Promjene su teške, ali ako se dobro pripremimo za njih, biti će popraćene uspjehom.

2. Koji je vaš cilj u učionici?

Cilj je u učionici prvo imati pozitivnu atmosferu gdje se učenici neće osjećati preplašeno ili tjeskobno, nego gdje će vedrim duhom i otvorena uma istraživati, otkrivati, interpretirati rezultate i izlagati vlastite ideje. Želim nastavu biologije povezati s praktičnim, jednostavnim primjerima gdje će oni brzo shvatiti da sve iz njihovog okruženja možemo povezati s nekim dijelom gradiva kako bi učenje bilo jednostavno, logično, a nadam se i zabavno.

3. Po čemu je vaša nastava drugačija?

Nastava je interaktivna i svi sudjeluju u nekom dijelu. Znanje iz udžbenika treba dobiti smisao kada se napisane riječi vide u nekom pokusu, igri, kutiji nekoga lijeka ili deklaraciji prehrambenog proizvoda. Razvijat ćemo kritičko mišljenje preko debata o znanstveno – popularnim temama, a kao učionicu ćemo koristiti i najljepšu učionicu, našu prirodu.

4. Što vam je najveća motivacija u poslu?

Najveća motivacija u poslu je uspjeh mojih učenika. Ne mislim samo na uspjeh u znanju, nego uspjeh i da neke učenike koji više preferiraju neko drugo područje zainteresiram za biologiju, istraživanje, postavljanje pitanja iz svoga okruženja, izlaganje problema za koji smatraju da im ja mogu dati prikladan odgovor. Svaki dinamični, interaktivni, produktivni nastavni sat me motivira da idući bude još bolji. Također me motiviraju i sve promjene u obrazovnom sustavu koje rado pratim, rado učim i primjenjujem ukoliko ih smatram poželjnim.

5. Što za vas znači nova dimenzija škole?

To je škola koja ne stavlja učenike u neki kalup, nego im omogućuje njihov razvoj i pušta ih da rašire krila prema onome za što su prirodno stvoreni i koja pomaže onima koji se „traže“ da donesu najbolje odluke. To je škola koja im prije svega daje samopouzdanje, uči ih da budu odgovoran dio društva i da svoje talente ne čuvaju samo za sebe nego da upotrijebe i za više ciljeve koji će sigurno i njih činiti sretnijim, potpunijim i zdravijim osobama. Također, to je škola koja ide ukorak sa svim (pozitivnim) promjenama koje se događaju u društvu, obrazovanju, stilu života i to najstoji implementirati u proces odgoja i obrazovanja.

6. Najdraža knjiga ili film?

Meni su najteža pitanja kada moram izdvojiti nešto najdraže jer je ljudska mašta stvorila toliko toga lijepoga. Izdvojiti ću ep Ilijada koji sam čitala kao srednjoškolka, veliki sam fan grčke mitologije, velika je, zbrkana, dinamična, zanimljiva, ista priča ima više verzija i uvijek ću rado pročitati neku knjigu ili pogledati film koji obrađuju mitološke likove.

7. Koji biste savjet dali učenicima?

Strah ostavite ne samo ispred učionice, nego ispred svih vrata u svome životu. Pitajte, istražujte, putujte, učite i neke sitne vještine koje smatrate nebitnim jer tko zna gdje vas mogu dovesti. Neuspjeh prihvatite kao normalnog suputnika u životu koji nije uopće strašan, nego je prijatelj koji će vas potaknuti da nešto probate ponovno, samo bolje i mudrije, a samim time i uspješnije.