Antun Vidić

nastavnik matematike

1. Što je najvažnije što ste naučili tijekom obrazovanja? Na poslu? U životu?
Tijekom ovih 13 godina koliko radim u EDukOS-u shvatio sam da je moj posao često sličan poslu trenera. Imam različite igrače s različitim potencijalom, ali svaki od njih meni je stavljen na put kako bih s njim došao do rezultata. Ponekad su učenici koje učim slabiji iz matematike, a ponekad jači. Trenirati jače igrače znači i natjecati se u jačem rangu, dok trenirati slabije sa sobom nosi natjecanje u slabijem rangu. S objema je skupinama izazov doći do rezultata. Ipak, do njega se može doći ako ekipa naporno radi, a za taj je rad jako važno koliko ih trener motivira i kakav je njegov odnos s njima.

2. Koji je Vaš cilj u učionici/dvorani?
U učionici želim približiti matematiku učenicima kako bi ju promatrali kao nešto što nije apstraktno i daleko, već kao način razmišljanja i svojevrsni jezik. Ako savladaju taj jezik, bit će sposobni otvoriti mnoga vrata u godinama koje su ispred njih. Svjestan sam da ga neće moći svi savladati na savršen način, ali, kao i kod svakoga drugog jezika, ponekad nam čak i njegovo osnovno znanje otvara mogućnosti za koje u protivnom ne bismo znali ni da postoje.

3. Po čemu će vaša nastava biti drukčija?
Način na koji predajem onemogućuje učeniku pasivnost i odsutnost. Tako, zahvaljujući uključenosti u nastavu, učeniku sat često proleti, a da nije ni razmišljao o vremenu. Stoga, učenici mi često kažu da im je matematika „odjednom zanimljiva“, no zapravo sam ih samo suptilno „prisilio“ na praćenje nastave te sam se pritom služio jezikom koji razumiju i to je ta čarobna kombinacija.

4. Što Vam je najveća motivacija u poslu?
U poslu me veseli svaku cjelinu pokušati predavati bolje nego prošli put. Volim unaprjeđivati svoj rad i raditi na tome da svako sljedeće predavanje iste nastavne cjeline bude bolje. Strast koju osjećam za svoj posao često opisujem riječima kako je on za mene poziv, a ne posao. Jako volim ovo raditi i čini mi se kako me gotovo svaka sastavnica moga posla ispunjava.

5. Što za Vas znači nova dimenzija škole?
Nova dimenzija škole jest ona koja radi na svojim slabostima, tj. popravlja nedostatke. Brza je i okretna u mijenjanju otkrivenih slabosti, a istovremeno čvrsto stoji i ne odstupa od svega onoga što se pokazuje kao učinkovito i korisno. Brzo usvaja svaki konstruktivan prijedlog učenika, djelatnika ili roditelja. Raste i postaje sve bolja sa svakom novom generacijom te nikada ne stagnira ili nazaduje. Zasnovana je na radnom mentalitetu svih djelatnika koji svoj posao promatraju kao svoj poziv. Skup takvih entuzijasta na jednom mjestu zapravo je nova dimenzija iz koje proizlaze sve inovacije koje će okolina onda prepoznati kao koncept nove dimenzije škole.

6. Najdraža knjiga ili film?
Postoji mnogo kvalitetnih knjiga i filmova, ali Pet jezika ljubavi i Temperament dvije su knjige koje su zaista promijenile moj život, odnose s bližnjima i mnoštvo toga u mojoj svakodnevici.

7. Koji biste savjet dali učenicima?
Koliko god odrastali u društvu koje senzibilizira pojedinca tako da se trpljenje sve više počinje promatrati kao nešto što pod svaku cijenu treba izbjeći, volio bih učenicima usaditi mentalitet da je strpljenje sastavnica puta do uspjeha. Bez truda i rada ne postoji dugoročan uspjeh! Izlazak iz zone komfora često je bolan i zahtijeva čvrst pristup, ali samo izlaskom iz nje čovjek može napredovati. To sa sobom često nosi trpljenje i nelagodu, ali ako si zadaju cilj i ne pristaju na kompromis, tada će shvatiti smisao izreke „preko trnja do zvijezda“.